Prof. dr Pezo M. Salko: Utisci sa inkluzivnog časa likovnog u Mostaru

(tekst prof. dr Pezo M. Salka prenosimo u cjelosti)

Već dugi niz godina predajem na univerzitetu „Džemal Bijedic“ u Mostaru, sa posebnim osvrtom na dječiji crtež, kao na vid komunikacije prije svega sa samim sobom pa onda sa okruženjem. Iz iskustva, iz istraživanja i na osnovu hiljada pregledanih radova došao sam do nekih saznanja na osnovu kojih mi se potvrdilo da taj dječiji crtež je jedna vrsta likovnog govora. Zapravo njime se kaže podsvjesno ono što se svjesno prešućuje.

Prateći unazad razvoj nastave (sa posebnim osvrtom) likovne kulture uvidio sam da od onih početnih metoda precrtavanja, insistiranja na „lijepim crtežima“, razvoj ide ka tumačenju dječijeg crteža kao posljedice „stanja“ djeteta, i njegove psiho socijalne situacije iz koje ono dolazi. Svoje istraživanje sam potvrdio odbranom doktorske disertacije sa temom “edukativna funkcionalnost djecijeg crteža kao emotivnog iskaza“ na „Univerzitetu „Džemal Bijedić“ u Mostaru.

Imao sam sreću da je moj otac, akademski slikar Mustafa Pezo, sačuvao moje crtežiće sa datumima kada sam bio uzrasta od tri, četiri, pet godina i na kojima sam opisivao u onom silnom uzbuđenju događaje toga dana onim likovnim elementima koje sam puno kasnije istraživao i na osnovu kojih sam i došao do saznanja da se ona želja za prepričavanjem preživljenog prepoznaje u dječijem crtežu kao vid likovnog govora. Ti mali crtežići su mi bili dokaz autentičnosti događajima koje sam u igri doživio. Time sam u svojoj disertaciji zatvorio lični životni krug od dječijeg crteža do odbrane postavljene teze i opravdao tezu da je dječiji crtež vrsta likovnog govora koja paralelno egzistira sa književnim i verbalnim govorom.

Veliku pažnju sam posvetio i djeci sa poteškoćama u razvoju i prlikom posjete Univerzitetu u Bolonji (italija), i prisustvu važnom seminaru o inkluzivnoj nastavi, uvjerio sam se da djeca imaju šta da kažu, zapravo da puno govore: crtežima , skulpturama od raznih materijala i da to sve ima smisla u likovnom govoru i u likovnom preslušavanju. Boravak ispod Starog mosta sa djecom sa poteškoćama u razvoju mi je još jedanput potvrdio da djeca likovno govore, da čak potajno vape za komunikacijom i da njihove „informacije“ nalaze mjesta u razumijevanju kod nastavnika, roditelja ,drugova. Napominjem da art terapije imaju svoje opravdanje i da su dobar način razvoju motivacije, kreativnosti, oslobađanju negativne energije koju svi mi imamo po malo i nastojimo je iskazati. Taj lijepi sunčani dan su djeca bila izuzetno motivirana za rad i u razgovoru sa njima vidio sam da su bili sretni jer im je pružena prilika i dobri uslovi da nešto „kažu“.

Edukacijom nastavnika, odgajatelja sigurno ćemo postići dobre rezultate, ako u djeci ne budemo tražili „lijepe crteže, naročito ne pod utjecajem nastavnika“, nego rezultate pravilne i znalačke analize likovnih elemenata: asocijativnog karaktera linije, psihološkog isijavanja boje i njenog značenja, kompozicije, toplih i hladnih boja i njihove sugestije itd. Mogu sada reći jedno veliko hvala i organizatorima i ljudima zaduženim taj dan koji je bio stvarno kreativan i potpuno uspješan za djecu, a i za nas koji smo se još jednom uvjerili da takve manifestacije imaju smisla.

Sa željom da se ove aktivnosti nastave na zadovoljstvo svih, posebno djece, još jednom se zahvaljujem svim učesnicima i organizatoru ove likovne kolonije.

Prof. dr Pezo M. Salko

Sadržaj web platforme je isključiva odgovornost Propulsion Fonda i ne predstavlja nužno stavove Evropske unije i UNICEF BiH Copyright © 2018 Legal information