Inkluzivni čas Prirode u veselom društvu

„’Ajmo lemura hraniti, vidi zmiju, pogledaj kako su majmuni slatki, ‘ajmo medu gledati, sačuvajmo hranu za dječaka u kolicima kako bi i on stigao medu nahraniti“ samo su dio horskih konstatacija djevojčica i dječaka koji/e su bili dio vesele družine na inkluzivnom edukacijskom času Prirode u rekreaciono-zabavnom centru i zoo vrtu „Pionirska dolina“ u Sarajevu.

Subotnje prijepodnevno učenje kroz igru, odnosno Inkluzivni čas Prirode, organizirala je Fondacija Infohouse u okviru projekta „Zaštita djece od nasilja i promocija socijalne inkluzije djece sa poteškoćama u razvoju u zemljama Zapadnog Balkana i Turskoj, koji implementira UNICEF BiH uz finansijsku podršku Delegacije Evropske unije u BiH.

Mališani različitih uzrasta, članovi/ce udruženja „Život sa Down sindromom FBiH“ i udruženja „Edukacija za sve – EDUS“ u društvu vršnjaka/inja i ljubaznih domaćina iz „Pionirske doline“ već su posjedovali znanje o tome kako životinje ne smiju hraniti smokijem, ali su i saznali da životinje samo mogu hraniti uz nadzor njihovih uobičajenih „poslužitelja“. Naučili/e su da medo voli jabuke te su uz nadzor stručne osobe i sami medu počastili/e doručkom.

Sova mudrica i životinjsko carstvo

„Sa životinjama mi je jako lijepo. Uspijem se relaksirati i zaboraviti na sve loše stvari. Imao sam samo jednu neugodnost s jednom mačkom koja mi je htjela ogrebati oko. Ali sam ga zatvorio i bio sam spašen. Sve drugo je bilo super“, rekao nam je jedanaestogodišnji Ridvan koji je očekivao da će u školi govoriti više o životinjama, ali sada su po nastavnom planu i programu u fokusu biljke. Na pitanje da li je riječ o komplikovanom učenju strukture biljaka koje ga pretjerano ne usrećuje, s osmijehom odgovara da je baš tako. Ne čini ga presretnim ni matematika, ali su zato sve ostale ocjene odlične. Sudeći po postojećim interesovanjima, Ridvanu matematika neće biti neophodna, iako ima samo jedanaest godina, iza njega su ozbiljna pozorišna iskustva. Najprije je igrao u predstavi „Zaljubljeni vuk“ u režiji Belme Lizde-Kurt kada su na sceni SARTR-a bila angažovana djeca iz EDUS-ovog programa i djeca iz drugih škola.

Nedavno je na sceni Pozorišta mladih u režiji Alene Džebo, Ridvan ostvario ulogu u inkluzivnoj predstavi „Svirala“. I jedan i drugi glumački angažman imaju veze sa životinjama. U posljednjoj je to uloga Sove Mudrice. Zato ne čudi da mu je sova omiljena životinja. „Od kako samo počeo igrati u predstavi nadobijao sam se slatkih igračaka sovica, a gledam ih i na internetu i jednostavno sam ih zavolio“, kaže naš sagovornik i dodaje kako bi, kada bi imalo kućnog ljubimca, izabrao mačku, bez obzira na ono iskustvo s grebanjem. Udahnuti život na sceni Sovi Mudrici nije mu bilo nimalo teško, a zadovoljan je i komunikacijom s mentoricom Alenom Džebom, kao i radom s drugom djecom od kojih neka imaju poteškoća sa sluhom i govorom, što svakako kada postoji volja za inkluzivnošću, nije nikakva prepreka. „Bilo je lako sa svima komunicirati“, zaključuje Ridvan, koji u slobodno vrijeme nije sova, ali mudrica svakako jeste.

„Nama je cilj da sva djeca koja dođu u ‘Pionirsku dolinu’ izađu sretnija i da se životinjama približe. Da saznaju odakle dolaze, kako se hrane, odakle smo ih mi dobili u našem zoološkom vrtu“, rekao nam je edukator – stručni saradnik iz rekreaciono-zabavnog centra i zoo vrta „Pionirska dolina“ Sindis Demić, potvrđujući našu pretpostavku da djeci strah od životinja formiraju roditelji uz napomenu da dolazak u „Pionirsku dolinu“ ne podrazumijeva nikakvo rizično približavanje životinjama, ali njihovo upoznavanje i zbližavanje s njima, svakako da. Demić je naglasio i terapeutsko djelovanje životinja na djecu te naveo vlastiti porodični primjer. „Imao sam u stanu zeca, hrčka, ribice i još neke životinje. Borio sam se da ne dovedem i psa i mačku. Dok je zec boravio kod nas, moja djevojčica ga za godinu dana nije ni pomazila, ali kad sam odnio zeca, plakala je i tražila da se vrati. Zapravo bila je jako vezana za njega, a da ja toga nisam bio svjestan. Tako da sa djecom nikada ne znamo šta zaista žele, a šta ne. Zec je danas u ‘Pionirskoj dolini’ jer su mu ovdje uslovi svakako dobri, a neuporedivo bolji u odnosu na naše balkonske. A da se djeca jako vežu za životinje, potpuno je tačno.“

Lemur, zvijezda dana

Iako je lemur izazvao najviše oduševljenja, jasno je da ne može postati član bilo čijeg domaćinstva. Zato nam je bilo važno da saznamo od veterinara „Pionirske doline“ Vedada Škapura šta preporučuje za kućne ljubimce. „Ribice u akvarijima i papagaji tigrice uvijek su dobar izbor. Osjetljivije životinje ne bismo trebali imati u kući“, kazao je Škapura, a na konstataciju da ribice nisu zahvalne za dodir naglasio je kako ni druge životinje ne bismo smjeli „gnjaviti“ bez obzira na to imamo li uslove za mačku i psa.

Više puta spomenuti lemur bio je zvijezda naše posjete. Posebno oduševljenom Ridvanu edukator Demić je obećao još jednu cjelodnevnu samostalnu posjetu. Zbog čega je dobio snažni Ridvanov zagrljaj i poljubac, kao potvrdu da inkluzija nije samo naša obaveza, nego i mogućnost da se i sami/e, dok je ostvarujemo, osjećamo bolje.

Kada smo pokušali saznati utiske ostalih najmlađih posjetilaca, pažnja im je već bila okupirana autićima. A i šta je posjeta „Pionirskoj“ bez autića.

Petogodišnji Ajan u žurbi nam je kazao kako mu se najviše dopao lav te nas je napustio iz opravdanih razloga pridruživanja ostatku razdragane družine.

Nama, odraslim posmatračima/cama koji u ovom vremenu sve češće posustajemo, jer su traganja konstantna, a ciljevi često u magli, događaj poput današnjeg vraćaju nadu. „Pionirska dolina“ odzvanjala je smijehom onih koji će, za razliku od nekih od nas, svoju budućnost osvojiti u pravednijem i inkluzivnom društvu.

Sadržaj web platforme je isključiva odgovornost Propulsion Fonda i ne predstavlja nužno stavove Evropske unije i UNICEF BiH Copyright © 2018 Legal information