Inkluzivni čas likovnog ispod Starog mosta u Mostaru

Uobičajeni prizor na Starom mostu u Mostaru, a koji barem za sunčanih dana podrazumijeva okupljene turiste u iščekivanju skoka nekog od mostarskih skakačkih avanturista, konkurenciju je dobio u jučerašnjem likovnom ateljeu na otvorenom.

Sirene, neretvanske vedrine i inkluzivna obala

Inkluzivni čas likovnog ispod Starog mosta organizovala je Fondacija Infohouse u okviru regionalnog projekta „Zaštita djece od nasilja i promocija socijalne inkluzije djece s poteškoćama u razvoju u zemljama Zapadnog Balkana i Turskoj“, koji implementira UNICEF BiH uz finansijsku podršku Delegacije Europske unije u BiH. Lokalnu podršku ovom za djecu iznimno važnom kreativnom procesu dalo je Udruženje SAS – Kultura življenja. Mentor inkluzivnog časa likovnog bio je Salko Pezo, akademski slikar i profesor Univerziteta „Džemal Bijedić“ u Mostaru.

Bez zadatih tema i sputavanja kreativnosti


Više od dvadeset dječaka i djevojčica zatekli smo pored štafelaja. Neki/e su se tek odlučivali za motive, jer tema je bila slobodna, a odlučniji/e u izrazu svoju sliku već su privodili/e kraju. Među njima je bila i osmogodišnja Elma koja najviše voli crvenu boju i koja nas je zamolila da joj asistiramo prilikom miješanja boje i vode. Kad joj je vještom kombinacijom tonova popunila platno, odlučila je da kistom interveniše na majici. I imala je pravo. Umjetnici/e, premda u povoju, trebaju biti rasterećeni konvencija.
A ukupna atmosfera, oslobođena krute forme učionice i zadatih tema, bila je jednako inspirativna učesnicima/ama i profesoru.


„Sretan sam da se na ovom predivnom danu realizuje jedna ovako humana ideja. Svi uživamo. Ja u njihovom radu i rezultatima, oni u samoiskazivanju, izboru motiva i tema. Nismo ih sputavali ni bilo čim ograničavali, bilo nam je važno djecu prepustiti prirodi i kreativnosti. Namjera nam je da razvijamo kreativnost kod djece i da ih motivišemo. Djeca su zadovoljna, niko ne bježi od štafelaja, svi slikaju, govore svojim jezikom, koji dolazi do vlastitog izražaja. Neću reći do vlastitog rukopisa jer je prerano, ali je važno da ispolje svoju emociju“, rekao nam je profesor Salko Pezo, koji je, kao i okupljena publika uživao u dječijoj percepciji, bitno drugačijoj od skučenog pogleda odraslih. Većina „velikih“ bi pored Starog mosta bez sumnje slikala Stari most. Jedna djevojčica je umjesto njega izabrala sirenu.
„Dok sam bila manja, mislila sam da one postoje. I voljela bih da sirene postoje u Neretvi“, rekla nam je desetogodišnja Emina kojoj je čas likovnom na otvorenom bio drugačije iskustvo u odnosu na ono tokom redovne nastave. „U školi se uvijek brineš kad će zazvoniti i da li ćeš imati vremena da završiš rad. Ovdje je sve opušteno, znaš da imaš vremena da radiš koliko želiš“, objasnila je Emina dok je finalizirala pozadinu svoje neretvanske sirene.

Osvajanje slobode uz razvoj mašte i psihomotorike

Da se odmakne od stereotipnih mostarskih motiva odlučio je i Mirza koji ima samo četiri i po godine. Naslikao je dugu i Neretvu. Na pitanje hoće li i most, rekao je da će ako bude znao. U vrtiću u koji ide više uče nego što slikaju, a najdraže su mu lekcije o prijateljstvu. „Najbolji prijatelj mi je Harun, on je otišao u Njemačku, ali će se vratiti“, kaže Mirza koji, kao i većina njegovih odraslih sunarodnika/ca vjeruje da migracije neće postati jedina bosanskohercegovačka konstanta, a povratak prijatelja samo dio mašte. Iako je razvoj mašte bio jedan od osnovnih zadataka inkluzivnog časa likovnog u prirodi. I razvoj psihomotorike kako nam je kazao profesor Pezo.


„Radovalo bi me kada bi djeca s poteškoćama u razvoju imali više prilika za ovakvom vrstom kreativnog iskazivanja. Potvrđeno je da art terapije, bilo da je riječ o teatru ili likovnoj umjetnosti, daju rezultate. Jer djeca često prešute ono što nose u sebi. Ili nemaju mehanizam da formiraju ideju o onome što će reći. Ali ovako podsvjesno bojom, potezom kista, izborom motiva, iskažu ono što osjećaju. Zato im nismo ni zadali temu nego dali apsolutnu slobodu izbora. Vidite koliko je tu lijepih motiva, cvjetova, sirena, dobrih kompozicija i rasporeda, dobrog načina rada. Nema bojažljivosti, nisam vidio bojažljivo dijete danas, ‘razmahali’ su se, rade… Za razliku od škole koja često ograničava, današnji uslovi dali su nam potpunu slobodu“, objašnjava zadovoljni mentor.

Univerzalni jezik likovnosti

Inkluzivni čas likovnog kakav je bio mostarski, podrazumijevao je, što je očekivano, odsustvo bilo kakve formalne valorizacije nastalih radova. A da se ocjenjivalo, čak i pred nekom strogom akademskom komisijom, najviše ocjene bez sumnje bi dobila Ilma. I za besprijekornu geometrijsku kompoziciju koju je naslikala i za vlastiti osmijeh.

Preciznost njenih krugova i izbor boja, a što je prepoznatljiv motiv kod nekih od priznatih slikara, samo su jedna u niza potvrda koliko su nepregledne mogućnosti onda kada postoji prilika da se one iskažu, posebno kada koristimo jezik likovnosti kao jedan od najuniverzalnijih, pa samim tim i najinkluzivnijih.
Jednak aplauz koji su dobili skakači s mosta, zaslužili su i oni/e koji su kombinujući slikarske boje, spajali i međusobne različitosti. Najbolji način da ne razmišljamo na kojoj smo strani neretvanske ili bilo koje druge obale, je onaj da govorimo o mogućnostima, a ne ograničenjima. Bila je to još jedna lekcija inkluzivnog časa likovnog pod mostarskim suncem i mostom.

Sadržaj web platforme je isključiva odgovornost Propulsion Fonda i ne predstavlja nužno stavove Evropske unije i UNICEF BiH Copyright © 2018 Legal information