Edna i Sabina Šunjić: Zlatna medalja kao posveta djeci Bosne i Hercegovine s Down sindromom

Znali/e smo da je Edna Šunjić šampionka, da je reprezentativka Bosne i Hercegovine u alpskom skijanju na Specijalnoj olimpijadi, gdje je prošle godine u Austriji bila jedna od najmlađih takmičarki te osvojila dvije zlatne medalje. Znamo za njene uspjehe u skijanju, stonom tenisu i plivanju…

Upoznati/e smo i sa njenim iznimnim školske rezultatima. Ali nismo znali/e da je u međuvremenu počela i gitaru svirati. Akorde je za svega nekoliko časova savladala. I sada odlično zna dvije pjesme. Kaže nam da voli onu „Piši mi brate“ te pomislismo kako je, s obzirom na ukupni ambijent u kojem živimo, riječ o nekom novokomponovanom hitu. Ali kad je Edna počela pjevati o starom dobrom Fratelu, o barci koja čeka u luci, osim što nas je iznova osvojila, uljepšala nam je najmanje jedan cijeli mjesec, podsjećajući nas na našu mladost i veliki hit grupe Aerodrom.
S jednakim ponosom nam pokazuje vlastite medalje i fotografije s male mature. Objašnjava koliko je bilo tužno kad su se rastajali. Edna je išla u Osnovnu školu „Skender Kulenović“ koja je jedan od svijetlih primjera poštovanja inkluzije.

Principi šampionke

Prvobitno je trebala ići u školu u Hrasnom, naselju u kojem živi. Nisu željeli u prvi razred upisati djevojčicu s Down sindromom. Zato je Ednino uspješno školovanje podrazumijevalo svakodnevno putovanje s kraja na kraj grada. Ali vrijedilo je. Osim što je ostvarila nesvakidašnje rezultate, stekla je prijateljsko okruženje te imala podršku nastavnika i nastavnica.
Naviknuta da postiže uspjehe, Edna nikada neće biti zadovoljna trećim mjestom na takmičenju ili ocjenom manjom od četvorke. To su principi šampionki, a organizacija njene porodice i radna disciplina podsjećaju na jedno savršeno organizovano preduzeće koje je na sebe preuzelo sve obaveze koje sistem nije.
U duhu postizanja visokih ciljeva, Edna je odlučila da upiše sarajevsku Treću gimnaziju koju je pohađala njena sestra. Ona je prva djevojčica s Down sindromom koja je upisana u Treću gimnaziju. Prilagođavanje nastavnog plana i programa realizovano je u saradnji profesora/ica i roditelja. Danas mami Sabini unutar školskih viber grupa samo stižu pohvale na račun Edninog zalaganja i ukupnih nesvakidašnjih vrlina koje krase ovu djevojčicu. A Edna s najvećim osmijehom i ponosom, ne propuštajući izgovoriti puno ime i prezime, kaže kako je njena najveća podrška mama Sabina Šunjić. Iako mama dodaje kako je ona koordinatorica porodične raspodjele obaveza te da jednako participiraju tata i Ednina starija sestra Erna, s kojom dijeli sobu i veliku ljubav.

Najbolja škola je inkluzivna škola

„Prije nekoliko dana smo dobili informaciju od razrednice da su imali odjeljensko vijeće i da su svi prezadovoljni Edninim rezultatima. Mi smo uspjeli za dva mjeseca sve uskladiti, ponašanje Ednino, adekvatan rad, prilagoditi gradivo i postići rezultate. A nikada škola nije imala dijete sa poteškoćama, nisu imali nikakvu edukaciju. Velika pomoć bili su razrednica, profesor matematike i profesor bosanskog koji su iz Ednine osnovne škole došli u gimnaziju da bi razgovarali sa ostalim profesorima i prenijeli im svoja iskustva“, kaže nam mama Sabina kojoj je teško opisati koliko im je značila podrška Senade Salihović, direktorice Treće gimnazije i ukupna atmosfera koja ih je dočekala. „Naviknuti na neprihvatanje, posebno zbog iskustva kada u osnovnoj školi Edna nije bila primljena, navikli smo na breme. I ulazimo u školu koja ima visok rejting i gdje nas dočekuju sa iskrenom dobrodošlicom.
Ono što je najvažnije, nijednog momenta kod direktorice nisam osjetila negaciju. Samo nam je rekla da nemaju iskustvo ali to nije razlog da ne sarađujemo.“

Edna je u osnovnoj školi u kojoj je bilo 900 učenika/ca proglašena jednom od najistaknutijih učenica. To priznanje dobila je od nastavničkog vijeća. Nakon toga, od vijeća roditelja je dobila isto priznanje. „Mislim da se to u regiji nije desilo da dijete sa poteškoćama dobije takva priznanja“, kaže nam mama Sabina te dodaje kako su joj prilikom dolaska u srednju školu bile najvažnije riječi direktorice koje su glasile: „Želimo da Edna u ovoj školi bude sretna i neopterećena“.
Plan za Edninu dalju edukaciju nije bio, kako Sabina kaže, da Edna u školu „ušeta“. Bili su potrebni bodovi, a 93 je donja granica.
„Edna je bila izuzetno dobra učenica. Navikla je nastavnike na vlastitu želju za radom. I svi su joj profesori davali zadatke. Nikada se nije mirila sa lošijim ocjenama. Ali trebalo je položiti eksternu maturu za koju se nije pripremala po prilagođenom programu. Iz engleskog i bosanskog je dobila 10 bodova, iz matematike 9,5.

Dobrodošlica za šampionku

Sa ocjenama i bodovima sa eksterne mature stigli smo u Treću gimnaziju i dočekali su nas riječima – dobro došla šampionko. Tada sam znala da nikakvih problema neće biti. Edna je prihvaćena“, sjeća se mama Sabina početka aktuelne školske godine te dodaje kako je od 150 upisanih u prvi razred, Edna bila na dvadesetom mjestu.
Jedan od ključnih razloga Edninog uspjeha je izostanak improvizacije. Mama Sabina nam objašnjava da rad sa djecom s poteškoćama mora isključivati svaki pokušaj improvizacije.
Svoje dvije zlatne olimpijske medalje Edna je osvojila bez kluba. Kad danas kažu „lako je Edni“, mama Sabina podsjeća na kolektivni porodični trud koji je doveo do rezultata. Stvorili su sistem u vlastitim redovima jer sistem u društvu najčešće ne funkcioniše. Ipak, postoje pozitivni primjeri, u slučaju Ednine mame to je Elektroprivreda u kojoj radi četiri sata, gdje je interno promijenjena odluka da se nakon treće godine djeteta majka ne vraća na puno radno vrijeme.
Shvativši da nakon školovanja sistem ništa ne nudi djeci s poteškoćama, mama Sabina je zaključila da je sport najbolji izbor. Najprije je krenula sa plivanjem. Onda je na red došao stoni tenis.
Skijanje je bio izbor nakon spoznaje da se Edna, kad porast, na planini neće sankati. Susret sa trenerom Adom bio je ključni za Ednin skijaški uspjeh. „Kad Edna padne i trener padne. Nikada nije rekao da mu je bilo teško. A bilo je takvih dana. Kada je Edna sama proskijala, trener inače ogroman čovjek, je zaplakao. Onda je prijavljena za Specijalnu olimpijadu. O medaljama nismo ni razmišljali“, govori nam Sabina, a Edna dodaje kako je majčino bodrenje bilo ključno za uspjeh. Prva zlatna medalja stigla je 21. 3. za dan Down sindroma. Prvo Ednino zlato bilo je posvećeno svoj djeci s Down sindromom u Bosni i Hercegovini.
„Moram naglasiti kako nas je na povratku ministar Kurić dočekao, iste večeri je bila reprezentativna fudbalska utakmica u Zenici i on je organizovao da odemo i Edna izađe na teren. Potom je otvorila sa drugom djecom s poteškoćama skijašku sezonu. A važno je napomenuti da je podržao da Pozorište mladih bude prilagođeno djeci s poteškoćama. Ona je igrala i u predstavi ‘Svirala’. Edna sada ima status istaknute sportistkinje koji je dobila od Ministarstva civilnih poslova BiH i Ministarstva kulture i sporta Kantona Sarajevo.“

Bez umora do uspjeha

Na pitanja da li se nekada umori, Edna odlučno odgovara „ne“. Jednako zadovoljstvo predstavljaju joj sport, muzika i gluma. Rada na predstavi „Svirala“ sa zadovoljstvom se sjeća. Iako je rastanak sa drugovima i drugaricama iz osnovne škole teško pao, sretna je sa svojim novim školskim okruženjem.
I Edna, kao njeni vršnjaci i vršnjakinje, slobodno vrijeme rado koristi gledajući youtubere i najveća joj je želja da upozna Džumbus.
Nas je zamolila da pozdravi trenera Adnana, trenericu Lejlu i najbolju drugaricu Aldinu.
Pozdrave prenosimo, a nadamo se da će se nekada i susret s Džumbusom desiti.
Uz svoje mnogobrojne aktivnosti Edna voli i fudbal. Posebno Zlatana Ibrahimovića. Kad smo je pitali da li zbog toga što sa svojom borbenošću i rezultatima podsjeća na nju, Edna je rekla da smo u pravu.
Ona druga pjesma s početka koju voli je „Sarajevo, ljubavi moja“. A kad je Edna otpjeva dopašće se ponovo i oni kojima se na glavu popela.
Sa Ednom Šunjić i njenom mamom Sabinom, sreli/e smo se povodom projekta „Zaštita djece od nasilja i promocija socijalne inkluzije djece sa poteškoćama u razvoju u zemljama Zapadnog Balkana i Turskoj, koji implementira UNICEF BiH uz finansijsku podršku Delegacije Evropske unije u BiH. Znali/e smo da će još jedna priča o zlatnoj djevojčici biti i drugima motivirajuća. A na naš sastanak, mimo očekivanja, stigao je i jedan prekrasni labrador. Saznali smo da je riječ o terapeutskom psu koji dan nakon našeg foto susreta otišao u Zagreb kao terapeut za djecu s leukemijom.
„Tako vam je to sa mojom Ednom, oko nje se uvijek dešavaju pozitivne stvari, bez obzira na to da li je riječ o ljudima ili životinjama“, kaže nam na kraju majka šampionke ali i šampionka majka.

Sadržaj web platforme je isključiva odgovornost Propulsion Fonda i ne predstavlja nužno stavove Evropske unije i UNICEF BiH Copyright © 2018 Legal information